Mnogo volim putovanja! Još od onih dana kada bi Mama, u Zadru, starijeg brata i mene posjela na ona sjedišta iza vozača autobusa, naglasivši mu da do Goražda pripazi na nas (a ja kod prvih kanjona ustupala bratu ono mjesto do prozora), preko putovanja koja sam imala da zahvalim izviđačima, pa do onih na koja me je odvodio posao.

Nemam nekakav „spisak lijepih želja“ kada su u pitanju tačke na karti svijeta, ali nađe se poneki žal. Na primjer – Brod!

Iz onog vremena kada se putovalo sa amblemima na košuljama, sjećam se da su se stariji izviđači, pasionirani ribolovci, s posebnim guštom pripremali za prvi poslijeratni Ribarski kup u organizaciji Odreda izviđača „Petar Kočić“ iz Broda. Sami kraj proljeća, sjajno se oni proveli i – obećali nama, mrvu mlađima, sa iskustvom u ribanju jednakom tek prepoznavanju opreme na slici, da će iduće godine od nas napraviti ekipu i povesti i nas sa sobom. Nismo imali mnogo prilika da učestvujemo u aktivnostima na vodenim površinama izviđača porječana (ako tu ne računam hvatanje djece I-IV razreda niz Drinu, onomad na smotri u Amajlijama, ali to je sasvim druga priča).

Ukratko, taj odlazak u Brod se, je li, za mene nije desilo. Otud i žal…

*

Monument, kako ilustracija na naslovnoj stranici, tako i naslovna storija zbirke kratkih priča Berislava Blagojevića, nekada je bio jedan od najkarakterističnijih obilježja upravo ovog mjesta na Savi. Pa iako autor čitaoca odvodi u šetnje od Barselone i Toleda do crnomorske obale, od skučenih rimskih ergastuluma do današnjeg Paratetisa, odlazeći – kako to već priča zahtijeva – jednako i u blisku, daleku prošlost i u juče – njegove priče najčešće se dotiču upravo njegovog zavičaja, Broda.

Budući geograf po vokaciji, pisac i bibliotekar, autor je svoje priče obojio i strašću prema istraživanju, čitanju, bibliotekama i knjigama uopšte. Kada njegovi pripovjedači ne putuju, čitaju i istražuju ili vode svedene razgovore sa svojim junacima, autor se bavi njihovim nutrinama, u njih oštro urezanim tjeskobama, te problemima svakodnevice, zvali se oni pristajanje na odlazak, čudovišni nesklad želja, htijenja i obrazovanja sa poslovima koji na kraju dana pokušavaju da nahrane tijelo, (odlazak u) rat i ono što je preostalo i nastalo kada su pucnjevi i detonacije stali.

Uistinu čudesne priče su „Ovdje, daleko“ (u kojoj protagonista u iseljenju na lokalnom groblju, na kome nema poznatog uklesanog imena, traži ispovjedaonicu i nalazi je na grobu surogat-majke) i „Ergastulum“ (gdje se bavi poređenjem nekadašnjih spavaonica za robove u duboko ukopanim rimskim ergastulumima sa preživljavanjem od danas do sutra prekvalifikovanog viljuškaruste, magistra istorije danas).

Prekrasne su priče „U oblacima“ i „Pogled“, koje se bave živim tijelom roditeljstva, svijetle i daju nadu.

Čitajte priče iza „Monumenta“. A nekoliko riječi više o autoru – na njegovom blogu. Mene je kupio Gagarinom.

*

I da: izviđači porječani iz Broda svugdje su odskakali od većine bojom svojih izviđačkih košulja. Za razliku od naših maslinasto-zelenih i onih za odrasle (boje pijeska), njihove su svjetlo-plave boje. Uglavnom ih je predvodio i vodio jedan Vojislav. Vojo iz Broda ima plave i oči. I „glavu prepunu sunčeve svjetlosti“. Još uvijek živi u svom gradu i ja Brod drugačije ne vidim nego kao grad plavina…

2 mišljenja na „Berislav Blagojević: Monument

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s