Zbirka priča "Hoćemo još malih priča, još, još i još" igralište je Davida Albaharija. Da SVE može da bude priča već je jasno, kao i to da autor gradi svoju kratku prozu oko mikroverzuma beznačajnosti, odnosa, osjećanja koja u nama pobuđuju ljudi, riječi, situacije, pojave, nedostajanja. Male priče za Zrenjanin, Male priče o starosti, Priče…
"Beskrajno je bilo strpljenje Davidovo. I mir. Toliki, da sam mislio, pre njegovog odlaska u Kanadu, kako bi on- da nije pisac – sigurno bio najbolji i najprecizniji hirurg na planeti. A operisao bi (to sam jednom i sanjao) isključivo leptirove."⠀Ovako o Davidu Albahariju piše Predrag Marković u štivu "David protiv Otužnog Zloduha", naslovu u…
"Dijaspora i druge stvari" zbirka je kratkih tekstova nastalih krajem devedesetih i prvih godina novog milenijuma, objavljivanih u periodici u Torontu i Vankuveru, te u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, a dva zapisa izdvojena su iz ranije objavljenog zbornika radova.⠀Ovo reizdanje (a prvo je izašlo još 2008. godine) dozvoljava čitaocu luksuz one naknadne pameti: iako znamo…
Možda bi se ovih pedesetak stranica teksta (uz uvodne i završne napomene) moglo sumirati kao: mladi pisac obraća se svome starijem kolegi sa molbom da mu podari nekoliko savjeta, koji bi mu mogli biti vjetar u leđa prilikom stvaranja, "a ovaj mu odgovara"…⠀Možda bi autora i njegovo pisanje najbolje preporučili njegov prevodilac, Boris Maksimović, čovjek…
Život, a onda i književnost, tako često godinama i njihovom iskustvu daju za pravo da budu veći i od sebe. Ne znam, onda, zašto se toliko čudim sitnim godinama ove autorke i širini svijeta sa kojim ona razgovara. Svi razgovori koje ona sa tim svijetom i sobom u njemu vodi, a dio su ovog autorskog…
Kada starost nije sasvim umotana u samoću, kada je okružena oduvijek poznatim mjestima i ljudima, kada je generacija mlađa fizički daleka ali prisutna i život smanji broj obrtaja, onda slike krenu da se odmotavaju unazad i svijest kao da postoji na dva kolosijeka - u onome što je sada, ali i onome što je bilo.⠀Ivo…
Kada uzmem u ruke prvu knjigu autora, bez ikakvog predznanja o onome ko je knjigu napisao, to je (između ostalog) upoznavanje sa tekstom oslobođeno i svakog očekivanja. Osim, možda, onog da u tekstu nabasam na riječ, rečenicu ili veću cjelinu koja će u svojoj pojavi, značenju, jeziku ili ideji biti nova, jedinstvena.⠀Kada uzmem u ruke…
Dvadeset i drugi april bivao je (pored 1. maja) onaj datum u godini kada bi se sve metereološko, indijansko i duhovno u nama skupilo u roj pogleda prema nebu sa jednim, neizgovorenim pitanjem: hoće li kiša?⠀Dan je oslobođenja Banjaluke u II svjetskom ratu, Dan planete Zemlje, ali i imendan Odreda izviđača "22. april" Banjaluka.⠀Programi obilježavanja…
"Skice za plovidbu" uplovile su s Bratom. Trebalo je iskoristiti priliku i pročitati ih dok je tu jer su, je li, njegove. Opet, kada je on tu, kao da je i čitanje nepotrebno rasipanje vremena…⠀A onda smo se dogovorile "Skice…" i ja: Brat neće ići sve dok ih pročitam. Tajni dogovor, mig-mig umjesto stiska ruke…
Više nego jednom, a za vrijeme čitanja ovih priča, pomislila sam: e, kanto jedna, eto ti tvoj David Albahari!⠀I ponovo me je omiljeni postmodernista natjerao da se crvenim kao onomad kada sam čitala "Ćerku", da cupkam u očekivanju kraja neke "takve" priče, ali… (Naravno da tu ima i neko "ali"!) ALI, onda bi me i…
..čitaonica.. 