Tanja Stupar-Trifunović – Satovi u majčinoj sobi

 

Sjećam je se još iz onih devedesetih – kao žutog djevojčurka u društvu sestre mi i drugarica njenih još u benkovačkoj osnovnoj školi. Bila je jedna od „onih novih“, Zadranka. Brat joj je u osmom razredu na tadašnjem (republičkom ili saveznom?..) takmičenju iz srpskog osvojio prvu nagradu, pa sam godinama poslije, čak i nakon što više nismo dijelili istu učionicu u Gimnaziji, čekala na njegove prve ukoričene pisanije.

http://www.atvbl.com/u-konkurenciji-za-nin-ovu-nagradu-roman-banjalucanke-tanje-stupar-trifunovic/

http://www.6yka.com/novost/103053/tanja-stupar-trifunovic-za-buku-pisac-mora-imati-tu-ludu-djecju-hrabrost-da-kaze-stvari-koje-vidi

http://www.6yka.com/novost/102717/-tanja-stupar-trifunovic-dobila-evropsku-nagradu-za-knjizevnost

http://www.euprizeliterature.eu/author/2016/tanja-stupar-trifunovic

Tanja Stupar Trifunović rezbari perom iskusnog pjesnika. Čitati njen roman „Satovi u majčinoj sobi“ je pristajanje na to da s obje noge skočite u nepoznatu vodu. Čak iako ste žena istih korjena. Ili upravo zato. Čak i ako čitate mnogo i strasno. Čak i ako se sa njom katkad ne slažete. Čak i ako bi je najradije nekako kaznili zbog toga što je vrata otvorila širom, pa vam se čini da vas je otkrila cijelome svijetu. Kako drugačije objasniti silinu svake napisane riječi na 209 stranica ove najfinije poezije?..

.

Ne znam da li sam nekada neko štivo shvatila ovako lično, od prve do posljednje stranice; da li sam kad bila sasvim unutar sebe, a nekim tuđim očima. Ono, u isto vrijeme, uzburkava i smiruje, preispituje i definiše odnose i uloge koje su nam dodijeljene od onog trenutka kada majka priroda i majka od krvi i mesa stvore čudo, do onoga kada se prihvatamo testamentarnog pomirenja sa sobom, nadajući se da će kćerka biti i više svoja i pomirena sa majkom i bolja, jer tako jedino življenje ima smisla.

.

Reći da je ovo jedan uistinu ženski roman ne bi bila potpuna istina. Taman kada sam došla u napast da ga preporučim svakoj ženi, shvatila sam da je – možda više od svega – potrebno da ga čitaju oni koji su „samo“ od njenog tijela nastali, i nisu prestali da mu dolaze.

Ono nudi tako mnogo slobode da se saznaje i uči o sebi, o ženi, o porodici. Ženski je jer govori o onome što se ćuti tamo gdje se ionako ne govori previše – osjećanja nadolaze i povlače se kao plima i oseka i na trenutke razbijaju sve ono što smo mislili da je uklesano u kamenu. Ovaj roman ne ostavlja mogućnost da se nešto podrazumijeva ili očekuje. Ako i niste dobar plivač, znate da zažmirite, prstima zatvorite nos i zaronite. Unutra.

***

„U mom sjećanju svako od nas je pomalo izdvojen, zabačen u neku sopstvenu osamu. Voljeli smo se ljubavlju udaljenih ostrva, nenametljivom i trajnom. Bili smo suviše drugo razdvojeni, okoštali, daleki, u tuđim zemljama, gradovima, rasuti po nepoznatim licima, daleki, uhvaćeni u druge zamke i ujedno razriješeni od one prve – srećnog porodičnog doma koji je postojao nekad davno, još prije rata i potopa i prije nego što smo postali usamljeni i ostarjeli ljudi.

(I malo veći odlomak:) http://hiperboreja.blogspot.com/2016/04/satovi-u-majcinoj-sobi-tanja-stupar.html